Feedback je najčešće kukavički filtriran. Svi vole pričati o „feedback kulturi“.
Otvorenost. Transparentnost. Iskrenost. Zvuči kao korporativna verzija joge — svi pričaju kako je zdravo, rijetko tko se stvarno znoji.
Neki dan pričam s klijentom, žali se na problem da u tvrtki nema pravog feedbacka. Ljudi govore verziju istine koja neće napraviti problem. Ne onu koja bi nešto promijenila.
„Nekada davno…“ radio sam u management timu gdje su svi „davali feedback“. 360, 1:1, retrospektive — sve po PS-u.
Na papiru: savršena kultura. U realnosti: ista ponašanja, isti problemi, isti rezultati. Svi pričaju. Nitko ne kaže ništa. Istina koju većina pokušava izbjeći:
- Ljudi ne filtriraju feedback zato što su „loši komunikatori“
- Filtriraju ga jer nisu ludi
- Procjenjuju rizik — i štite sebe
Ako šef ima ego veličine manjeg kontinenta — nećeš mu reći istinu. Ako kolega ili podređeni eksplodira na kritiku — nećeš ga dirati. Ako organizacija kažnjava greške — svi će se igrati mrtvog ježa.
I onda leadership drži inspirativne govore o „iskrenosti“. Najveća ironija? Što si viši u hijerarhiji, to si više izoliran od realnosti. Ne zato što si briljantan. Nego zato što su svi oko tebe naučili preživljavati.
Winston Churchill je to rekao puno elegantnije: „Criticism may not be agreeable, but it is necessary. It fulfils the same function as pain in the human body. It calls attention to an unhealthy state of things.“
Prevedeno na jezik firme: Ako te ništa ne boli — ili si savršen… ili ti nitko više ne govori istinu. Spoiler: nije ovo prvo. Brzi reality check: Kad si zadnji put dobio feedback koji te stvarno pogodio? Ne „constructive“. Ne „lijepo upakirano“. Nego ono nakon čega ti je prva reakcija bila: „Ma koji k… ovaj priča?“ …pa 20 minuta kasnije: „Ok… možda ima nešto u tome.“
Ako se ne možeš sjetiti — ne dobivaš feedback. Dobivaš PR.
Što lider treba napraviti (a većina neće):
- Nagraditi iskrenost, ne samo „pristojnost“
- Preživjeti kritiku bez obrambene reakcije (ovo je za mnoge već olimpijska disciplina)
- Tražiti konkretno: „Što radim krivo — bez filtera?“
- I onda napraviti nešto s tim (najrjeđi korak u prirodi)
Jer ljudi ne šute zato što nemaju što reći. Šute jer su naučili da istina ima cijenu — i često je plaćaju oni koji je izgovore. Na kraju dana: Ako je tvoj feedback uvijek „konstruktivan“, uvijek „balansiran“, uvijek „pozitivan“… nisi izgradio kulturu iskrenosti. Izgradio si kulturu uljepšavanja.
A to je najskuplja laž koju firma može kupiti.
Tekst je izvorno objavljen na LinkedInu. Koja vas vještina koči na sljedećem koraku? Riješite Matricu vještina – besplatno, oko 8 minuta.