Novosti i savjeti iz svijeta coachinga

Zvuči nepravedno? Naravno da jest. Zato se savršeno uklapa u korporativni život. Tijekom karijere više sam puta gledao različite verzije iste scene. Odličan stručnjak ili menadžer očekuje promaknuće. Poznaje posao bolje od svih, rješava svaki problem i uvijek je dostupan. Danju, noću, vikendom — vjerojatno bi se javio i usred

Dodajte samo jedan simbol: 7,5 □ 1,5 = 6 ili 9 Rješenje je: 7,5 ± 1,5 = 6 ili 9 Ponekad odgovor nije šest. Ponekad nije devet. Ponekad su oba odgovora točna. Ovisno o tome s koje strane gledate. To zvuči banalno dok dvije osobe gledaju broj napisan na podu.

Sjećam se jednog sastanka. Netko je stavio prezentaciju na ekran. Brojke za 3G licence u Europi. Soba je bila tiha. Ne od straha. Od pohlepe prerušene u viziju. Telekomi su se borili za 3G licence kao pijani mornari za zadnje mjesto u liftu. Velika Britanija: £22,5 milijardi za 5 licenci.

Milijarde ljudi prate nogometno Svjetsko prvenstvo. Jeste li primijetili da kad tim gubi mediji i navijači krive trenera, a kad pobjeđuje hvale igrače? Svi gledatelji imaju mišljenje o igračima. Svi znaju tko je trebao pucati. Svi znaju bolju postavu od trenera. Ali kad momčad izgubi – nitko ne kaže: „Igrači

Sjećam se osjećaja istinskog entuzijazma oko izvanredne ideje talentiranog zaposlenika… Brainstorming. Svi pričaju. Svi su entuzijastični. Ideje lete. Energija je u sobi. Netko čak ustane s mjesta. Pojavi se ideja za odličnu inicijativu. Predivno. A onda facilitator napravi jednu jedinu stvar. Kaže: „Odlično. Tko preuzima ovo?“ I soba dobije temperaturu

Zašto se prave teme na „strateškom outingu“ otvaraju tek na šanku nakon završetka službenog programa? Tipični „outing“ Prezentacija. Strategija. Vrijednosti. „Mi smo tim.“ „Ljudi su nam najvažniji.“ „Otvorena komunikacija je temelj naše kulture.“ Naravno. A onda dođe večera. Pa druga čaša vina. Pa se ljudi premjeste za šank. I odjednom

Radionice. Plakati. Vrijednosti na zidovima. Korporativna verzija fitnessa u siječnju. Svi krenu. Nitko ne izdrži. A onda u stvarnosti — ista ekipa, isto ponašanje, isti rezultati. Radio sam s jednim management timom koji je ozbiljno pričao o „kulturi odgovornosti“. PowerPoint savršen. Poruke još bolje. A onda pogledaš koga toleriraju… Top

To mi je nedavno rekao klijent na prvom sessionu. Ne dramatično. Ne ljutito. Zbunjeno i razočarano. Kao čovjek koji je napravio sve po pravilima i ne razumije zašto ga je to uništilo. Evo što se dogodilo. Iskusan manager. Zna posao. Na sastanku dao konstruktivan feedback o procesu koji ne funkcionira.

Ušao sam u sobu s dvadesetak managera jedne od većih hrvatskih kompanija u koju sam pozvan potaknuti odgovornost i donošenje odluka. Prva vježba: „Navedite situaciju u kojoj ste donijeli odluku bez da ste imali 30% informacija?“ Tišina. Ne ona kreativna tišina kad ljudi razmišljaju. Nego ona druga — kad svi

Feedback je najčešće kukavički filtriran. Svi vole pričati o „feedback kulturi“. Otvorenost. Transparentnost. Iskrenost. Zvuči kao korporativna verzija joge — svi pričaju kako je zdravo, rijetko tko se stvarno znoji. Neki dan pričam s klijentom, žali se na problem da u tvrtki nema pravog feedbacka. Ljudi govore verziju istine koja

Američka tajna služba (OSS – preteča CIA-e) je 1944. napisala priručnik kako sabotirati neprijateljske organizacije. Zove se Simple Sabotage Field Manual. Dijelili su ga pokretima otpora u okupiranoj Europi. Cilj: iznutra urušiti nacističku vojnu i industrijsku mašineriju. Funkcioniralo je. Evo nekoliko stvarnih uputa iz tog priručnika: Inzistirajte da se sve

Svake godine uprave s „managerima od povjerenja“ pobjegnu u hotel. More. Planine. Spa. Detox sokovi. Kažu: „Idemo raditi strategiju.“ Ne, ne idete. Idete raditi emocionalnu inventuru jer 11 mjeseci niste imali hrabrosti reći jedni drugima što mislite. Bio sam na desecima tih „strateških“ izleta. Agenda izgleda impresivno: Vizija 2028 Transformacija