Svi ga vide.
Svi ga zaobilaze.
Svi se prave da ne zauzima većinu resursa i energije potrebne za stvarnu promjenu.
To je onaj projekt za koji svi znaju da neće uspjeti.
Onaj lider kojem „nedostaje samo malo takta i razumijevanja“.
Onaj sukob koji se rješava tako da se odgodi za sljedeći sastanak.
Primjer iz stvarnog života:
Tvrtka gura „stratešku inicijativu“ već 18 mjeseci.
Milijuni su potrošeni. PowerPoint je savršen.
Operativa zna da je stvar mrtva.
Ali nitko to ne kaže.
Jer netko s titulom ju je pokrenuo.
Jer „ne možemo sad priznati“.
Jer „vidjet ćemo nakon sljedeće faze“.
Jer „možda se dogodi čudo“.
I tako slon jede resurse, energiju i najgore od svega povjerenje — svaki dan.
Problem sa slonom u sobi nije što postoji.
Problem je što organizacija uči da je šutnja sigurnija od istine a status quo bolji od promjene.
A onda se čudimo:
- zašto ljudi ne govore
- zašto se greške kasno vide
- zašto promjena umire prije nego počne puzati…
Adresirati slona u sobi nije komunikacijska vještina.
To je test moći i hrabrosti.
Pitanje nije vidiš li slona.
Pitanje je: imaš li dovoljno vjere u sebe i kičme – da ga imenuješ?
Jer onaj tko prvi kaže „ovo ne funkcionira“ postaje lider…
Ako ne u svojoj organizaciji (jer uspije promijeniti stvari), onda u nekoj drugoj (jer je napravio sve što je mogao da ih promijeni prije odlaska negdje drugdje).
Kulturu organizacije u velikoj mjeri definira koliko tolerancije imate za slonove u sobi i kako tretirate one koji ih se usude prokazati i ukrotiti.
Izazovite „svog“ slona!
Tekst je izvorno objavljen na LinkedInu. Koja vas vještina koči na sljedećem koraku? Riješite Matricu vještina – besplatno, oko 8 minuta.