(i zašto to nema veze s ljudima)
Razjasnimo odmah jednu stvar:
Većina lidera ne zloupotrebljava psihološku sigurnost iz loše namjere.
Zloupotrebljava je iz straha.
Jer psihološka sigurnost, kad se krivo koristi, savršeno je skrovište za lidere koji ne žele donositi odluke.
Primjer iz stvarnog života. Vrlo čest. Bez imena. Prepoznat ćeš ga.
Tvrtka ima senior menadžera koji:
- isporučuje „onako, srednje“
- izbjegava preuzimanje odgovornosti
- proizvodi buku, ne rezultate
- tiho, polako i profesionalno iscrpljuje one koji stvarno rade
Svi znaju da ta osoba ne bi trebala biti na toj poziciji.
Svi.
Zna CEO.
Zna HR.
Zna cijeli leadership tim.
I što se dogodi?
Ništa.
Umjesto odluke, uključuje se jezični stroj:
„Situacija je kompleksna.“
„Moramo biti oprezni.“
„Ne želimo donositi ishitrene odluke.“
„Važno je da se svi osjećaju sigurno.“
Prijevod:
„Ne želim ja biti taj koji će povući obarač.“
Tako lider bira sigurnost umjesto jasnoće.
Ne sigurnost tima.
Vlastitu sigurnost.
Jer odluka znači:
- da će se netko naljutiti
- da će netko suditi
- da će nastati konflikt
- da ćeš morati stajati iza posljedica
A skrivati se iza „psihološke sigurnosti“ znači:
- beskrajne rasprave
- podijeljenu odgovornost (čitaj: nikakvu odgovornost)
- nultu odgovornost
- savršenu izlaznu strategiju
Evo štete o kojoj se ne govori:
Lider se osjeća sigurno.
Podizvođač se osjeća sigurno.
HR izgleda zauzeto.
Najbolji ljudi se osjećaju glupo.
Rade posao, nose teret, gledaju kako standardi padaju — i slušaju kako treba „vjerovati procesu“.
Ne. Nazovimo to pravim imenom.
Ovo nije empatija.
Ovo je izbjegavanje odluka s wellness vokabularom.
Jaki lideri ne cijene sigurnost zato što je ugodna.
Cijene je zato što omogućuje istinu.
Slabi lideri vole sigurnost jer omogućuje odgodu.
A odgoda je predivna:
- danas nema konflikta
- danas nema rizika
- danas nema odluke
Sve dok, šest mjeseci kasnije:
- dobri ljudi ne odu
- kultura se tiho ne raspadne
- i isti lider ne kaže: „Ne razumijem što je pošlo po zlu.“
I još jedna neugodna istina:
Ako organizacija stalno govori „Nama je važna psihološka sigurnost“, a nitko nikada ne bude maknut s pozicije koju ne može nositi…
To nije kultura usmjerena na ljude.
To je program zaštite lidera.
Pravo liderstvo nije u tome da svima bude ugodno.
Radi se o spremnosti da ti prvi budeš neugodan — kako drugi ne bi godinama živjeli u tihoj frustraciji.
Psihološka sigurnost treba štititi one koji govore istinu, a ne one koji izbjegavaju odluke.
Jeste li prošle godine koji put stavili „slona na stol“?
Tekst je izvorno objavljen na LinkedInu. Koja vas vještina koči na sljedećem koraku? Riješite Matricu vještina – besplatno, oko 8 minuta.