To mi je nedavno rekao klijent na prvom sessionu.
Ne dramatično. Ne ljutito.
Zbunjeno i razočarano. Kao čovjek koji je napravio sve po pravilima i ne razumije zašto ga je to uništilo.
Evo što se dogodilo.
Iskusan manager. Zna posao.
Na sastanku dao konstruktivan feedback o procesu koji ne funkcionira.
Nije napadao. Nije se žalio.
Predložio je rješenje.
Šef je to čuo.
I na istom sastanku – pretvorio se u bijesnog i nezaustavljivog „slona u staklani“ – slijedilo je javno bičevanje kolega koje je „kritizirao“.
Bez konteksta.
S njegovim tumačenjem.
Pred svima.
Odnosi koje je gradio godinama – srušeni za 20 minuta.
Najgori dio?
Šef nije bio zlonamjeran.
Nije znao dovoljno o njegovom poslu da razumije što je rekao.
Nije znao dovoljno o vođenju da razumije što je napravio.
Kombinacija neznanja, potrebe za vlastitim „doprinosom“ i pozicije moći je najskuplji koktel koji korporativni svijet redovito servira.
Netko je jednom rekao:
„Think of how stupid the average person is – and then realize half of them are dumber than that.“
U korporativnom prijevodu:
Razmisli koliko je prosječan manager loš – pa se sjeti da je polovica ispod prosjeka.
I da svi oni vode ljude.
Feedback kultura ne propada zbog zaposlenika koji šute.
Propada zbog lidera koji ne znaju što napraviti kad im netko konačno kaže istinu.
Davno na početku karijere prije važnog sastanka sa CEO-om iskusnija kolegica mi je rekla „pazi što unutra govoriš… akcije koje uslijede imaju snažne učinke i najčešće nisu kontrolabilne…“ Brzo nakon toga sam naučio da su članovi uprava i nadzornih odbora često poput „parnog valjka“ koji potaknut dobrim argumentom krene krivim smjerom i nezaustavljivo radi veliku kolateralnu štetu…
Pitanje koje postavljam svim liderima s kojima radim:
Koliko puta ste nešto „čuli“ – i prenijeli dalje na način koji je izgledao kao informacija, a bio je zapravo oružje?
Niste planirali.
Niste bili svjesni.
Ali netko je platio cijenu.
Što sam rekao klijentu?
„Nisi izdan. Dobio si informaciju.“
Upravo je saznao koliko može vjerovati tom sustavu – i to je skupo, ali vrijedno znanje.
Nije se osjećao bolje odmah.
Ali je znao što sljedeće napraviti.
20 godina radim s upravama i management timovima – prvo kao CFO u najvećim hrvatskim kompanijama, sad kao executive coach.
Najskuplja greška u organizacijama nije loša strategija.
Nije loš proizvod.
To je lider koji ne zna što ne zna – i ima dovoljno moći da to postane problem za sve ostale.
Jeste li bili u ulozi mog klijenta?
Ili – što je teže pitanje – jeste li ikad bili u ulozi šefa?
Jeste li prošli mjesec stavili „slona na stol“?
Tekst je izvorno objavljen na LinkedInu. Koja vas vještina koči na sljedećem koraku? Riješite Matricu vještina – besplatno, oko 8 minuta.