Radionice. Plakati. Vrijednosti na zidovima.
Korporativna verzija fitnessa u siječnju.
Svi krenu. Nitko ne izdrži.
A onda u stvarnosti — ista ekipa, isto ponašanje, isti rezultati.
Radio sam s jednim management timom koji je ozbiljno pričao o „kulturi odgovornosti“.
PowerPoint savršen. Poruke još bolje.
A onda pogledaš koga toleriraju…
Top performer koji razvaljuje brojke — i usput gazi ne samo preko drugih nego i preko zajedničkih vrijednosti.
Manager koji ne donosi odluke — ali uredno eskalira sve prema gore.
Netko tko redovito kasni i probija rokove — ali uvijek ima „dobar razlog“.
I svi znaju da to nije OK.
I nitko ne radi ništa.
Naravno da ne rade.
Jer bi netko morao riskirati nelagodu.
A nelagoda u korporaciji ima loš PR.
Jer prava kultura nije ono što napišeš.
Nije ni ono što kažeš na all-handsu.
To su samo titlovi. Film je nešto drugo.
Postoji jedna brutalno točna definicija:
„Kultura organizacije definirana je najgorim ponašanjima koje je vođa spreman tolerirati.“
Ako toleriraš da netko razvaljuje rezultate, ali razvaljuje i tim — to je kultura.
Ako toleriraš da se odluke izbjegavaju pa sve ide na tebe — to je kultura.
Ako toleriraš „CC na 10 ljudi“ da se nitko ne bi zamjerio — to je kultura.
Ako toleriraš sastanke bez odluke jer „treba još razmisliti“ — to je kultura.
Ako toleriraš da se problemi prešućuju dok ne postanu kriza — to je kultura.
Sve ostalo je PR.
I malo PowerPoint-a za osjećaj napretka.
I tu dolazi neugodan dio:
Ne mijenjaš kulturu radionicom.
Mijenjaš je odlukama koje doneseš kad je neugodno.
Koga nagradiš — npr. high performera koji radi rezultat, ali ne poštuje core vrijednosti i promjene.
Koga zaustaviš — npr. managera koji stalno eskalira jer ne želi riskirati odluku.
Kome kažeš „dosta“ — npr. osobi koja mjesecima ne isporučuje, ali uvijek ima opravdanje.
Jer ljudi ne slušaju što govoriš.
Gledaju što toleriraš.
Ponekad nije lako… kratkoročno toksični high-performeri donose rezultat, bez njih bi bilo teže ponekad i bitno teže. Pravo pitanje je kakav tim imate u dugom roku… posebno kad high performer ode zbog boljeg auta kod konkurencije…
Tu ja najčešće ulazim.
Ne s još jednom radionicom.
Toga već imate dovoljno za jednu lijepu HR brošuru.
Nego s neugodnim pitanjima koja nitko interno ne želi postaviti.
Tko je vaš „untouchable“?
Gdje leadership šalje dvostruke poruke?
Koje ponašanje realno nagrađujete, a koje samo deklarativno?
I onda radimo ono što zapravo mijenja kulturu: jasne odluke, jasni standardi, i — najteže — konzistentna primjena.
Bez toga, kultura se ne mijenja.
Samo dobije novi slogan.
Pitanje je jednostavno:
Što u tvojoj organizaciji svi vide da nije OK — ali i dalje prolazi?
I još jedno:
Što si spreman napraviti po tom pitanju?
Tekst je izvorno objavljen na LinkedInu. Koja vas vještina koči na sljedećem koraku? Riješite Matricu vještina – besplatno, oko 8 minuta.