Zašto se prave teme na „strateškom outingu“ otvaraju tek na šanku nakon završetka službenog programa?
Tipični „outing“
Prezentacija.
Strategija.
Vrijednosti.
„Mi smo tim.“
„Ljudi su nam najvažniji.“
„Otvorena komunikacija je temelj naše kulture.“
Naravno.
A onda dođe večera.
Pa druga čaša vina.
Pa se ljudi premjeste za šank.
I odjednom počne stvarni sastanak.
Ne onaj iz agende.
Onaj drugi.
Onaj na kojem se kaže:
„Ma svi znamo da taj projekt nema smisla.“
„Mi pričamo o odgovornosti, ali svaka odluka ide gore na potpis.“
„HR zna što se događa, ali neće dirati top performera.“
To je trenutak kad firma konačno progovori.
Samo, naravno, na najskuplji i najgluplji mogući način: neslužbeno, neorganizirano, uz alkohol, za šankom, bez zapisnika i bez šanse za pravu promjenu.
Jer korporativna istina često nije skrivena.
Samo nije pozvana u službenu prostoriju.
Organizacije često već znaju što ih koči.
Znaju gdje odluke zapinju.
Znaju tko sabotira suradnju.
Znaju koje teme svi izbjegavaju.
Znaju gdje se odgovornost razvodni do razine homeopatskog lijeka.
Samo nemaju format u kojem se o tome može razgovarati normalno i otvoreno — bez javnog linča, bez pasivne agresije i bez: „Možda bismo ovo trebali adresirati u nekom drugom formatu.“
Prijevod:
„Zakopajmo ovo dok ne počne smrdjeti kroz parket.“
Ako se u vašoj organizaciji prave teme otvaraju — za šankom, u hodniku ili u „nemoj nikome reći“ razgovorima — to je obično znak da ne nedostaje mišljenja.
Nedostaje način da se tema kroz primjere i „ogledalo“ otvori u okružju u kojem se nešto stvarno može promijeniti.
Dobra radionica je prostor u kojem se teme koje inače izlaze za šankom mogu otvoriti u 10 ujutro, pred pravim ljudima, s jasnom strukturom, dobrim pitanjima i ciljem da se nešto stvarno pomakne.
Ne da se ljudi „ispucaju“.
Ne da svi dobiju priliku malo kukati.
Nego da se ono što svi znaju, a nitko ne artikulira, pretvori u konkretne odluke, odgovornosti i sljedeće korake.
Tu pomaže netko izvana.
Ne zato što je pametniji od ljudi u firmi.
Nego zato što nije dio interne politike, ne duguje nikome uslugu, ne mora čuvati ničiji ego i pitanje koje postavi nije interna objava rata.
Kao executive coach i bivši CFO/član uprave, znam jednu stvar:
Najveći problemi rijetko su potpuno nepoznati.
Najčešće su vrlo dobro poznati.
Samo su fino zapakirani u šutnju, pristojnost i PowerPoint.
A šank ih onda raspakira.
Upravo tu mogu pomoći kroz facilitirane leadership radionice i executive coaching: otvoriti teške teme bez drame, bez traženja krivca i bez korporativnog bull–a — ali s jasnim zaključcima, odgovornostima i sljedećim koracima.
Jer svrha nije da se ljudi napokon izjadaju.
Svrha je da se bar nešto konačno promijeni.
Pitanje je samo želite li najvažnije stvari u svojoj firmi čuti tek navečer, slučajno i uz čašu vina — ili ih želite otvoriti namjerno, suvislo i na vrijeme.
Jer ako se najvažnije stvari u vašoj firmi govore tek nakon „programa“, možda problem nije u ljudima.
Možda je problem u programu.
Tekst je izvorno objavljen na LinkedInu. Koja vas vještina koči na sljedećem koraku? Riješite Matricu vještina – besplatno, oko 8 minuta.