Sjećam se osjećaja istinskog entuzijazma oko izvanredne ideje talentiranog zaposlenika…
Brainstorming.
Svi pričaju. Svi su entuzijastični.
Ideje lete. Energija je u sobi.
Netko čak ustane s mjesta.
Pojavi se ideja za odličnu inicijativu. Predivno.
A onda facilitator napravi jednu jedinu stvar.
Kaže:
„Odlično. Tko preuzima ovo?“
I soba dobije temperaturu mrtvačnice.
Ljudi odjednom postanu zainteresirani za svoje bilješke.
Netko dobije hitni email.
Jedan kolega pogleda u strop kao da traži odgovor u ventilaciji.
Nitko ne kaže ništa.
Facilitator čeka.
Još uvijek nitko.
Netko napokon kaže: „Pa… možemo to staviti u radnu grupu?“
I tako umre još jedna inicijativa.
Pokopana u radnoj grupi.
Gdje će čekati sljedeći kvartalni sastanak na kojem će biti „ažurirana.“
Netko je jednom rekao:
„The reason they call it the American Dream is because you have to be asleep to believe it.“
Korporativni prijevod:
Razlog zašto se to zove „naša inicijativa“ je što moraš biti nesvjestan da povjeruješ da je itko za nju odgovoran.
Evo istine koju nitko ne voli čuti:
Ideja bez vlasnika nije ideja.
To je „feelgood“ razgovor za koji kompanija plaća prosječnu satnicu svih prisutnih u sobi.
I znam točno zašto se to događa.
Ne zato što su ljudi lijeni.
Ne zato što im nije stalo.
Nego zato što u većini organizacija preuzimanje odgovornosti za inicijativu nije nagrada.
To je rizik.
Ako uspije – zasluge su „timske.“
Ako ne uspije – vlasnik je osobno odgovoran.
U toj jednadžbi, racionalan čovjek ne preuzima ništa.
I ima potpuno pravo.
Problem nije u ljudima.
Problem je u sustavu koji nagrađuje čekanje i kažnjava inicijativu.
Vidio sam to u boardroomima firmi u kojim sam radio.
Svugdje ista dinamika.
Samo skuplje stolice.
Što lider treba napraviti?
Jedno. Samo jedno.
Sljedeći put kad netko predloži ideju – ne pitaj „što mislite svi?“
Okreni se toj osobi i reci:
„Zvuči dobro. Ti si vlasnik. Što trebaš od mene da kreneš i kad misliš da možeš to završiti?“
I onda – ovo je ključno – makni se s puta.
Inicijativa ne umire zbog nedostatka ideja.
Umire u trenutku kad nitko ne želi staviti svoje ime pored nje.
Vaš posao kao lidera je napraviti da taj trenutak bude siguran.
Ne jednom.
Svaki put.
Radim s liderima koji žele promijeniti tu jednadžbu.
Ne kroz motivacijske govore.
Kroz konkretne promjene u tome kako vode ljude i kako grade kulturu u kojoj ownership nije kazna – nego privilegija.
Ako prepoznajete ovu dinamiku u svojoj organizaciji – javite se.
Ili samo napišite u komentaru: „Radna grupa.“
Znat ću o čemu govorite.
Tekst je izvorno objavljen na LinkedInu. Koja vas vještina koči na sljedećem koraku? Riješite Matricu vještina – besplatno, oko 8 minuta.