Milijarde ljudi prate nogometno Svjetsko prvenstvo.
Jeste li primijetili da kad tim gubi mediji i navijači krive trenera, a kad pobjeđuje hvale igrače?
Svi gledatelji imaju mišljenje o igračima. Svi znaju tko je trebao pucati. Svi znaju bolju postavu od trenera.
Ali kad momčad izgubi – nitko ne kaže: „Igrači nisu bili dovoljno predani.“
Svi kažu: „Trener mora ići.“
Ima razlog zašto je tako.
Za loš rezultat uvijek je kriv trener. Za dobar rezultat – zaslužan je tim.
Ne zato što je to pošteno. Nego zato što je to točno.
Trener postavlja sustav. Trener bira ljude. Trener gradi kulturu u svlačionici. Trener odlučuje što se tolerira a što ne.
Kad momčad ne funkcionira – pitanje nije jesu li igrači dovoljno motivirani.
Pitanje je što je trener napravio da motivacija postane nemoguća.
Imam klijenta koji se žali na predanost zaposlenika.
Već tri godine.
„Nisu dovoljno predani.“ „Nedostaje im inicijativa.“ „Ne razumijem zašto ne daju više od sebe.“
Slušam ga.
Kimam glavom.
I čekam trenutak da postavim jedno pitanje.
„Koliko dugo traje ovaj problem?“
„Dvije, možda tri godine.“
Pauza.
„I što ste vi u tom periodu promijenili?“
Tišina.
Ona vrsta tišine koja govori više od svakog PowerPoint decka o kulturi.
Netko je jednom rekao: „If you’re looking around the room for the problem and you can’t find it – you’re probably sitting on it.“
Korporativni prijevod:
Ako tvoji zaposlenici već tri godine „nisu dovoljno predani“ – jedina konstanta u toj jednadžbi si ti.
Predanost zaposlenika nije osobina karaktera. Nije genetika. Nije generacijska razlika – da, znam, „ovi mladi danas.“
Predanost je odgovor na okolinu.
Ljudi su predani kad imaju jasne ciljeve. Kad znaju da njihov doprinos nešto znači. Kad greška nije javno vješanje. Kad lider koji traži inicijativu – i sam pokazuje inicijativu.
Kad ništa od toga nema – racionalni čovjek se zaštiti. Dolazi na posao. Radi što se traži. Ne više.
I ima apsolutno pravo.
Najteža promjena u svakoj organizaciji nije nova strategija, restrukturiranje ni novi sustav ocjenjivanja performansi.
To je trenutak kad lider pogleda u ogledalo i postavi sebi pitanje koje izbjegava dvije ili tri godine:
„Što ja radim što onemogućava predanost koju tražim?“
Bio sam na obje strane tog stola – kao CFO koji je mislio da je problem u drugima, i kao coach koji pomaže liderima da vide ono što ne žele vidjeti.
Drugi razgovor je produktivniji.
Na kraju turnira, jedan trener podignut će pehar.
Ostali će davati izjave o tome kako igrači „nisu dali sve od sebe.“
U korporativnom svijetu, ta sezona traje cijelu godinu.
Radim s liderima koji su spremni na razgovor s ogledalom.
Ne uvijek ugodni razgovori. Ali uvijek točni.
Tekst je izvorno objavljen na LinkedInu. Koja vas vještina koči na sljedećem koraku? Riješite Matricu vještina – besplatno, oko 8 minuta.