Najvećoj koju je ta firma napravila u cca dvadeset godina prije toga.
Due diligence traje mjesec dana. Big 4 revizori, najbolji odvjetnici koje se moglo platiti i tako dalje. Linkova na „virtual data room” i izvještaja napretek.
Jako puno vremena ide na nekretnine. Bilo ih je slobodnih, bile su podcijenjene, i po našem računu trebale su vratiti velik dio kupovne cijene, čineći rizične sinergije manje važnima.
U tome smo bili u pravu. Nekretnine su isporučile, cijene su rasle, posao je bio dobar.
Management druge strane vidjeli smo na jednom ručku i jednoj prezentaciji.
I tu moram biti pošten: više od toga nismo ni mogli dobiti. Do zatvaranja je pristup ljudima ograničen. Tako to ide, u svakoj transakciji, i nitko se ne buni.
Raspravljali smo o tome među sobom, jedno barem dva sata. Nismo bili slijepi.
Ali prihvatili smo to ograničenje kao zadano, onako kako ga svi prihvaćaju. Mjesec dana na zgrade i „poslovanje”. Jedan ručak i oko dva sata rasprave na ljude koji će tim zgradama i, važnije, poslovanjem upravljati, i još važnije pomoći stvarati teško uhvatljive sinergije. Nikome u toj sobi to nije djelovalo čudno. One koji nam se ne sviđaju promijenit ćemo kad preuzmemo target.
Ne zato što smo bili površni. Zato što za to ne postoji metoda. Nema retka u due diligence izvještaju u koji bi je netko upisao.
Izrada plana integracije poslije je bio moj posao. I bio je teži nego što je morao biti. Ne zato što su ljudi u kupljenoj tvrtki bili loši, nego zato što o njima nismo znali dovoljno da bismo znali koga kod nas pripremiti, koga tamo poslati i kakav corporate governance, uz naš već postojeći u toj zemlji, tamo može dobro funkcionirati.
Vrijednost iz nekretnina se realizirala. Vrijednost iz integracije i sinergija samo dijelom.
Za vrednovanje stroja ili tvrtke postoje barem tri metode. Za čovjeka koji to vodi nemamo nijednu.
Zato sam je napravio: Matrica vještina. Devet kompetencija, desetak minuta, besplatno. Za ljude koje tek preuzimate, postoji i Matrica vještina 360.